Objavljene zbirke

Photobucket

"Sva moja sjećanja" prva samostalna zbirka izdana u vlastitoj nakladi 2010. godine







Ljubavlju  Ispunjena







‎"Priroda diše"; 2011; e-knjiga







Naša draga gošća Denis Kožljan kod Serđa Našim krajem Radio Pule

cursor
Pink Rose Flower
****
Nema zapisa.
MOJ BLOG
.
.
..OVO JE KUTAK GDJE OSTAVLJAM SVOJ TRAG MISLI U PISANOM OBLIKU, POEZIJE ILI PROZNIH DJELA...ALI ISTOVREMENO TO SU RIJEČI KOJE DOLAZE U POSEBNIM TRENUCIMA MOJE DUŠE, RIJEČI SUZOM NAVLAŽENE ILI OSMJEHOM UZBURKANE...PA NEKA TAKO BUDE I TRAJE DOK MOJE SRCE NE KAŽE; "BILO JE DOVOLJNO, SASVIM DOVOLJNO..."


Blog
ponedjeljak, travanj 2, 2018

RULET

gle vraga,
odlučih se okušati
i zaigrati rulet,
danas, 
na blagdan
Uskrsnuća,
znam zamjerit će neki,
ali ja silno želim
okrenuti, 
u crvenom svjetlu,
mislim, 
u ljubavi nisam gubitnik,
pa šta bude, i dok vani
zvone crkvena zvona,
i pjeva hor Hosanu,
ja tamo u casinu,
zadimljenom, 
i šušuru bluda,
dršće mi nešto ruka,
javlja se bojazan i dvojba
hoću li 
primiti žeton
koji ne donosi pobjedu
kao ni cijeli život
ili će me ovaj put pomaziti
blagoslov sreće,
primjećuju,
oni koji me znaju i poznaju 
ne izgledam dobro,
ali tješim se, 
udara srce očajnički ludo,
paraju se grudi,
padaju oklade, 
zar sam i ja
pokleknula na tri šestice i postala
sudionik đavoljeg kola,
sranje od života, 
ne zanimaju me
omjeri, želim samo da ovaj
isti Veliki Dan,
zagrli me u duhu
iskrene i tople ljubavi,
šuškanje novčanica i sve ostalo
neka pripadne 
nekom sljedećem tko
doći će na 
moje mjesto....

 

novipocetak50 @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 21, 2018

ZAUSTAVI KIŠU

previše je vode
ostalo u nasadima
proljeća, 
razbježalo
se stado mladih janjaca,
polegla trava od težine
bluda, 
govornici zaboravili
tekst usred predstave,
zaustavi Bože kišu što
pramcem broda vodi
u neželjenom pravcu,
okreni vrata živih, 
nudeći
im pravu stranu, 
vremena
ima sve manje, 
svjetina
guši se u smradu vlastitie
nemoći, 
teška je pjesma
ispisana na bedemima
ljubavi, tko će snositi osjećaj
krivice,
maslačci ne uspjevaju otvoriti
padobrane, 
zumbuli trule u
blatu, a sunce zaboravilo darak
u kutku nedostižnom ruci čovjeka,
na stropu gledam crne mrlje,
neprospavanih noći 
na obalama naraslih rijeka
sve je više, 
ne čuje se kao nekad
ni lavež pasa, 
gdje nestala je
mreža bogatog ulova,
bole oči, tuga zamijenila ugodu,
nebo još uvijek 
nije donijelo konačnu
odluku....

novipocetak50 @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 19, 2018
ČOVJEKOVA SLOBODA

piše: Denis Kožljan (esej)

Sloboda, mene, kao čovjeka, gledana iz perspektive filozofskog promišljanja? što je to? Možda pravo da činim što hoću ali i oprezno dodajem: "pri tom da ne povrijedim drugoga!"No takvim određenjem slobode , postavljaju se i dva pitanja. Prvo, je li smisleno nekoga, tko je toliko nemoćan da ništa ne može učiniti ni nikako djelovati, ..smatrati slobodnim, a samo zato jer ima "pravo da čini što hoće"? problem je u tome što on tada nikako svoje pravo ni ne može ostvariti, pa ono, kao dopuštenje za nešto, ali ne i istinska mogućnost za to, ostaje tek pretpostavljena mogućnost, odnosno neka, čisto apstraktna sloboda.

Slijedeće pitanje se postavlja na samo htijenje odnosno smije li se nekoga smatrati slobodnim čovjekom pa čak i da može to što hoće, ako mu je htijenje nametnuto nekom psihotehnikom, kemijskom tvari-ovisnost, nekim možda kirurškim zahvatom na mozgu i slično? I onda prvo pitanje vjerojatno pogađa određenje slobode kao "pravo NA SAMOODREĐENJE jer usput rečeno, pravo na samoodređenje ne znači odmah i mogućnost realizacije samoodređenja. Uzmimo globalno"pravo na nešto", još uvijek nije i mogućnost za nešto" Zato mogućnost svakako pripada samoj BITI slobode.

Filozofskim daljnjim ramišljanjem dolazimo do determinizma odnosno indeterminizma u pojmu mogućnosti slobode kao spoznate nužnosti sveukupnih zbivanja. Determinizmom je ne-moguće opravdati bilo koju odluku ili čin što prizlazi iz slobodnog našeg htijenja. Usporedimo li slobodu življenja čovjeka samog ili u zajednici, shvatiti ćemo kako je on ipak slobodniji u zajednici zato jer mu komunikacija s drugim ljudima otvara mogućnosti koje ne bi imao da živi sam kao jedinka, naravno bez obzira na to, što mu život u zajednici istovremeno nameće i određena ograničenja, a onda se pitanje slobode opet dovodi u promišljanje. U slučajevima slobodnog djelovanja, pojavljuju se još mnoge odrednice kao što su npr. moralno načelo, osobni osjećaj, namjernost nekog postupka, svrsishodnost djelovanja, predvidivost neke situacije.

Uzmemo li odrednice slobode po Svetom pismu (Knjiga Sirahova)
"Ne reci:"Od Boga je grijeh moj"
jer što on mrzi, nikad ne čini
"I ne reci: On me zavede"...
jer njemu grešnici ne trebaju
"Gospod mrzi svaku gnusobu,
a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji
On je sam u početku stvorio čovjeka
i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi,
u tvojoj je moći da budeš vjeran....
itd.......

govori Knjiga Siraha mudraca....no, usporedimo li ove smjernice s onima o kojima govori Filozofija kao nauka...uočiti ćemo zapravo sličnosti i reći:" Čovjek je slobodan u onoj mjeri u kojoj svojim razumom, nekim svojim moralnim normama izvršava neki čin, uvjeren da ga je učinio svojom slobodnom voljom, a da pri tome nije prekršio neka sveopća načela, bilo da ona dolaze od neke institucije, zajednice ili Boga kao učitelja vjere.

 

novipocetak50 @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 26, 2018
JAKO SAM SRETNA I UZBUĐENA NAKON ŠTO SAM DOBILA MAIL U KOJEM ME OBAVJEŠTAVAJU KAKO JE MOJA PJESMA Brati i sestra, POHVALJENA U KATEGORIJI  ODRASLIH I BITI ĆE TISKANA U ZBORNIKU Kaštelanske štorije 2018.

Prošle sam godine također pohvaljena sa pjesmom Ljubav iznad Kozjaka.

 

Hvala žiriju, a malo sam tužna jer neću moći do Kaštela (moja operirana kičma ne bi izdržala taj put)

novipocetak50 @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

MED BEZ MLIJEKA

piše: Denis Kožljan

Padaju...temperature...snijeg u zapusima, a trava u mom vrtu zelena kao u proljeće... a proljeće možda već i na samim vratima jer u susjedovom vrtu uveliko cvjetaju bademi...U zraku virusi koji sa sobom nose kostobolju i neugodan kašalj...pa liječnici savjetuju...ništa ne pomaže kao MED I VRUĆE MLIJEKO...

Hm...znam to još dok sam bila jako mala...baka bi pomuzla našu Šarku, a barba Zvane dao nam teglu meda koju smo čuvali kao suho zlato jer je bilo veliko siromaštvo...No, ni danas nije mnogo bolje...dapače...kako si priuštiti pravi, domaći, ljekoviti med koji se prodaje poput suhog zlata, a koji se u jednoj prosječnoj obitelji za zimskih mjeseci troši i troši...a liječnici savjetuju, a prodavači i proizvođači nude, a ministri, Vlada i ostali u hijerarhiji političke scene ne daju nam živjeti...guše nas cijenama, plaćanjima, opterećenjima...istovremeno gase se tvornice, brodogradilišta...ostajemo bez plaće...ovrhe su postale svakodnevica da li se netko bunio ili ne, sasvim svejedno...

Pa šta se to onda dešava u glavama ljudi...mislim generalno...ima li u tim glavama koje se šeću europskim prijestolnicama i zrno pameti...jesu li se ugledali na filozofska promišljanja Aristotela, Platona...i shvatili neke stvari prije nego su zasjeli u svoje tople fotelje i počeli nad sirotim narodom provoditi drill najgore vrste...Ne, vjerojatno nisu...jer eto...današnje majke koje se uopće u ovim uvjetima usude postati majkama, relativno malo doje svoje bebice (mlijeko ne dolazi usred stresa)...i kako onda silne novce davati za mlijeko, za pampersice, za sirupe, za med, za čajeve...nema teorije...ali stalno se govori i priča o padu nataliteta, o mogućnosti izumiranja, o sve većoj anomaliji koja se uvukla u čovjeka da sve češće mora posjećivati psihijatrijske odijele...i tako redom...

I kao zaključak; "Nismo ni blizu zemlje u kojoj teku med i mlijeko, a u ovakvim okolnostima, vjerojatno nećemo to nikada ni postati!
Sramotno, ali vrlo iskrenoi realno...Tko je kriv? Ni med, ni mlijeko već čovjek.
Cry


 

novipocetak50 @ 16:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 23, 2018

PROLAZNA STVAR

osjećam se bolesno,
bespomoćno, 
sama
u vremeplovu koji
polako i sporo lista
događaje i ličnosti,
jezik zapinje, 
misli
stješnjene, ne ufaju se
na površinu, 
koga da pitam
gdje prolazi ona gusjenica,
kamo skita se čovjek
što jedini uspio je razmjeniti
sa mnom nekoliko
iskrenih komada, 
teško je
danas napraviti čudo,
istresti sva zrnca iz tijela,
obično uvijek nešto
zakaže, 
ali na tebe ponosna
sam, 
često izmjenjujem iskustva
s morskim sirenama dok svi
spavaju, 
budna opipavam puls,
a onda odmetnem se 
zajedno s krikom
bijelog letača, u visine, daleko,
tamo gdje neće me dirati kao tek
stvar u prolaznosti surovog dana
ili noći prazne lune....

novipocetak50 @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2018

MA TOOOO...BLAGO NAMA ...ova politika baca nas u očaj, u srednji vijek....političari neodgovornog ponašanja, vode brigu samo o sebi i svakog nas dana iznenađuju... Firme propadaju jer neki misle da ćemo živjeti sampo od turizma...eeeee šipak...Televizija kao medij ne daje nam ništa pametno, ako zanemarimo big brother...sve se svodi na turske sapunice i raznorazne Potrage...i nitko ništa.....svi šutimo i bojimo se...Koga???? Ne znam??? Pozdravvvvvvvvv.....CoolCoolCoolLaughing

novipocetak50 @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2018
S PRTLJAGOM OD OTUĐENJA

piše: Denis Kožljan

Kažu mi rođena sam sama na svijetu… nastavljam, ne želim umrijeti u okruženju lažnih moralista, karijerista, sotona, vračara koje često proriču mi odlazak u raj… Zar u raj? Postoji li takav vrt gdje ptice danonoćno skladaju, anđeli trubljom svaku novu zoru navješćuju. Sumnjičava sam ja dama, s perom u ruci i koferom od otuđenja.
Probudih se krvavog znoja, podbuhlog lica, ponovno u čitanje uzimam omiljenog Latinovicza. Jesmo li u nekom prokletom srodstvu ili nas samo dopala teška karma. A vračara prodikuje iz početka: “Moraš je sama odraditi kako znaš i umiješ… ti stara si duša u svijetu ovozemaljskih putnika!” Bojim se naredbe. Teško je podići se bez pomoći patera familije koji kljuca mi iznad glave, tražeći od mene čudo. Ma ja sam samo obična smrtnica kao i milijarde hodajućih ove planete. “Gdje si ti, majko iz čije sam posteljice skliznula pod tračnice augustovskog sunca?” Zašto ne poslušaš moj krik, željna sam biti voljena, a nitko , baš nitko za moje postojanje nema sekund vremena. Ne tako davno, padoh kao pokošena u Ustanovi s rešetkama. Nisu mi bile dovoljne dvije, ni tri kutije nikotina, ni whisky u kombinaciji bijelo žutih pločica. Gaziše me žohari i hiljadu buba neistraženih vrsta, a ja želim dignuti se s patosa, ponovno u opticaj staviti srce i pluća. Ne uspijevam, suze isušile moždano stanište.
Više ulicom ne susrećem poznate, nema takvih, prtljaga daje mi znakove da okrenem list matićnog ureda. Kriještim na sve živo i neživo, nervi pucaju poput staklenih perli. Opet sama. Ma fuj…koje li europske civilizacije kad svatko samo gleda svoju lisnicu. Dođe mi da povratim, da izrigam prljave strasti negdje daleko od svih tzv. “koji me vole”, a ne prepoznaju otkucaje mog bila, odmahuju rukom samo na svaki neobičan pokret. A ja prokleto inatljiva. Sanjam Filipa i njegov Povratak. Zatvaram se u kutiju zvanu “soba”, skidam sa sebe odjeću koja podsjeća na nemir i zlu kob. Dovoljna sam si u donjem rublju za početak. Posežem u ormar vadeći kolaž tempera, kist otvrdnuo u suhoći oaze stvaralaštva. Nije ni važno, slikat ću prstima, tehnikom osjećaja, povratih se u stvarnost, ne bojim se više nikoga. Ja sam sada Bog bogova, ja sam ta koja ustah od mrtvih i koristih pruženu šansu.
Majka je trenutno u mojoj blizini, pruža mi portret u boji žive vatre, a ja na platno prenosim neki novi pejzaž satkan od miomirisa biljnih i životinjskih vrsta.

 




Undecided


novipocetak50 @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 0

EVO ME OPET...NEŠTO STARIJA....ALI ISKUSNIJA...PUNO SE TOGA PROMIJENILO, U KOJEM OPSEGU VIDJET ĆEMO

 

Kiss


novipocetak50 @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2015


novipocetak50 @ 13:56 |Isključeno | Komentari: 0
Slušam

***
 

VRATI ME


Vrati me Bože u dane
mog djetinjstva i maštanja
o sreći, u vrijeme kad samo
sunce je sjalo, kad imala
sam puno za reći.......

vrati me bar na tren da
na krilima snova preletim
najljepše potoke i rijeke,
da dotaknem uspomene neke....

i osjetim strasti života slobode,
i napijem se sa izvora vode,
i preskočim blatnjave puteljke,
vrati me, moj Bože, u dane
prošlog života....



VRATA RAJA

Napokon, nakon godina
teških, vremena hlada i tame
savila sam gnijezdo svoje,
otvorila vrata raja....


pa slušam samo ptica pjev,
djevojku što na harfi svira,
ništa više srce mi ne dira.....

živim, sanjam, hodam stazom
rajskog neba, znam da s
nadom za bolje sutra, živjeti
treba...

anđeli oko mene igraju i
molitvom me čuvaju, smiješak
za još ljepše sutra, na dlanu
ostavljaju....



MALE STVARI

oh, baš sam neka čudna seka
umjesto vila, love i zlatnika,
mene jednostavno vesele male
stvari....poljubac i ruža...to su moji dari...

i tako oduvijek, od malih nogu,
volim Krista, neću yogu, berem
ljubičice mirisne i plave, a u torbu
umjesto dukata i svile, stavljam
jednostavne stvari male....

pa kad kažu mi neki da budalasta
sam obična i skromna, da ništa
baš puno ne mislim na bolje sutra,
ja istima odgovor dajem." VIŠE
VOLIM, RANU ZORU I MIRISNA
ROSNA JUTRA!"




Brojač posjeta
61817
Index.hr
Nema zapisa.